1. Najviše volim one petke kad izađeš van samo zato jer ti se ne ostaje doma a večer se pretvori u zbroj sitnih moćnih nadrealnih momenata kad
2. Bere i ti shvatite da svemir suptilno operira kroz Bajagine pjesme i u koliko sve minijaturnih detalja se ljudi mogu prepoznati i razumijeti
3. i onda završite u nekom tamo KP-u gdje saznaješ da se Arsen Dediću sviđa cover za album kojeg si ti nacrtala a da je Danijel Dragojević (Danijel fakin Dragojević!) oduševljen omotom za knjigu kojeg si ti oblikovala i onda na apsolutnom egotripu moraš objasnit svim svojim muškim prijateljima u bircu zašto je naprosto nužno da muškarci nose sakoe i već tren kasnije ti vilenjak srpske nacionalnosti (povlaka inženjer građevine) odaje jednostavan trik kako se saznaje sviđa li ti se netko doista kroz jedan dodir ruke
4. i dok se vraćaš u kvart sa svojim very own glazbenim producentom i razgovaraš o tome kako najbolje napraviti cover za "Buckets of rain" misliš da jednostavno ne može biti bolje od ovoga, a producent je brkat i prekrasan, onako prekrasan kako samo mogu biti zaljubljeni ljudi u u njih zaljubljene ljude i ne možes nego biti posve sretna gledajući nekog toliko sretnog
5. i dok liježeš u krevet sjetiš se Sunčice koja kaže da Kafka kaže "Moguće je samo ono što se događa" i budeš sasvim zadovoljna što se događa baš sve što se događa i dok toneš u san u glavi ti je melodija "kad hodaš ne zastajkuješ, i zemlju ne dodiruješ...", pjesma koju je Bajaga posvetio Beri davne 1984. dok je Bere bila još sasvim malo čudo.
1 komentar:
super mi je ovaj tekst. Odlicni su ti crtezi, ali to nije nista novo... Pisanje je super. Majke ti da je ovoga malo vise po novinama mozda bi ih i citala. :-)
M
Objavi komentar