10.10.2009. Subota


1. Najviše volim one petke kad izađeš van samo zato jer ti se ne ostaje doma a večer se pretvori u zbroj sitnih moćnih nadrealnih momenata kad
2. Bere i ti shvatite da svemir suptilno operira kroz Bajagine pjesme i u koliko sve minijaturnih detalja se ljudi mogu prepoznati i razumijeti
3. i onda završite u nekom tamo KP-u gdje saznaješ da se Arsen Dediću sviđa cover za album kojeg si ti nacrtala a da je Danijel Dragojević (Danijel fakin Dragojević!) oduševljen omotom za knjigu kojeg si ti oblikovala i onda na apsolutnom egotripu moraš objasnit svim svojim muškim prijateljima u bircu zašto je naprosto nužno da muškarci nose sakoe i već tren kasnije ti vilenjak srpske nacionalnosti (povlaka inženjer građevine) odaje jednostavan trik kako se saznaje sviđa li ti se netko doista kroz jedan dodir ruke
4. i dok se vraćaš u kvart sa svojim very own glazbenim producentom i razgovaraš o tome kako najbolje napraviti cover za "Buckets of rain" misliš da jednostavno ne može biti bolje od ovoga, a producent je brkat i prekrasan, onako prekrasan kako samo mogu biti zaljubljeni ljudi u u njih zaljubljene ljude i ne možes nego biti posve sretna gledajući nekog toliko sretnog
5. i dok liježeš u krevet sjetiš se Sunčice koja kaže da Kafka kaže "Moguće je samo ono što se događa" i budeš sasvim zadovoljna što se događa baš sve što se događa i dok toneš u san u glavi ti je melodija "kad hodaš ne zastajkuješ, i zemlju ne dodiruješ...", pjesma koju je Bajaga posvetio Beri davne 1984. dok je Bere bila još sasvim malo čudo.

1 komentar:

Maya • Fashion Illustration blog kaže...

super mi je ovaj tekst. Odlicni su ti crtezi, ali to nije nista novo... Pisanje je super. Majke ti da je ovoga malo vise po novinama mozda bi ih i citala. :-)

M