1. Berlin ima široke ulice i puno drveća i falafel na svakom uglu, ima rijeku, kanale, ima ljude koji žive u svojim pričama i koji ti kažu bitte kad te puštaju da prođeš ispred njih i njihovog bicikla, ima umjetnost, ima i wannabe umjetnosti na pretek, ima barove koje rade non stop, ima zapadnu europu koja priča istočno, što već samo po sebi zvuči obećavajuće a u Berlinu postoji i park najboljeg imena ikad - Lustgarten.
2. Najviše mi se sviđa kad se desi da se otkrijemo ne ponovno, nego iznova. Kao Ruth i ja, u kuhinji s kaučem. Ljudi se uvijek sretnu upravo onda kada je vrijeme za to, tako se čini.
3. Berlin ima i jednu šarmantnu trotjednu bradu, jedne sočne hrvatske usne, tvrd američki naglasak i moje zube, plave od crvenog vina. Ima jako puno fotoaparata i ima onu neku napravu za snimanje tona. Na tren zaboravim koja je godina i preleti mi smiješna misao kroz glavu: «Ma, koja god, samo da nije 2008.» Nekim godinama zaista trebaju godine da prođu.
4. Srećom, ipak prođu.
5. Berlin ima jedan divan balkon, večer i Chat Bakera samo za mene, samo da shvatim da je zenit i da će zenit, kao što to treba biti, uskoro krenut u nadir. I zbilja evo ga, nadir u najnižoj točki a, apsurdno, tisuće metara visoko, u avionu Germanwingsa. Neke riječi zazvuče ugodno, zazvuče poznato, zazvuče opasno. Ruth bi rekla: «At this point, I can hear that the alarm in my head went off.»
Nema komentara:
Objavi komentar