30.8.2009. Nedjelja



1. Hitan poziv iz bolnice i prva stvar koja mi padne na pamet jest:"Moram uzet tenisice u slučaju da ću morat trčat."(?) Mozak ima neku svoju čudnu logiku za krizne situacije.
2. Još dan prije toga Iva me pita:"A ti? Ti ne razmišljaš o smrti?"
3. Pa onda malo razmišljam o smrti.
4. Umrijet ćeš i nitko te neće pitat jesi li bila sretna ili ne. To je jedna od rijetkih stvari za koje mi se ponekad učini da znam.
5. I onda idemo doma i brojimo se međusobno, sretni. Istovremeno sretni as in «happy» i sretni as in «lucky».

Nema komentara: